SLIDER

[RECENZIJA] Nikel Bogata krema s cvijetom pasiflore

Iako volim proljeće, ima dana kad me izluđuje ta nagla promjena klimatskih prilika. Čas je sunčano pa vjetar puše i pada kiša. Ujutro se smrzavam jer je tek nekoliko stupnjeva iznad nule, a u podne kuham na dvadesetak stupnjeva. Slično vrijeme prevladava i zadnjih dana. Sve te promjene utječu i na kožu lica. Hranjivije i bogatije zimske kreme ponekad postanu preteške u ovom periodu. One laganije često su pak ko vodica, vrlo brzo ispare pa se koža peruta i dehidrirana je. Jedna od odličnih krema za ovo doba godine je svakako Nikel Bogata krema s cvijetom pasiflore te vam donosim svoje dojmove o njoj.


Nikel Bogatu kremu sa cvijetom pasiflore sam kupila čak tri puta, što je za mene prava rijetkost, jer imam velika očekivanja od proizvoda za njegu lica pa me nekako većina ostavi ravnodušnom ili imaju više mana nego prednosti. :D Kad god ne bih znala što kupiti, a koža mi je bila u nekoj čudnoj fazi - relativno normalna, ali opet osjetljiva i dehidrirana, ova krema se nametnula kao dobar izbor. Nedavno me prijateljica pitala što bih joj preporučila za hidrataciju osjetljive kože sklone perutanju i crvenilu, baš ona je bila jedna od prvih preporuka što me i potaknulo na ovu recenziju.

Sama krema nije revolucionarna sastavom, zapravo je vrlo jednostavna, al je zaista nježna i ugodna na koži. Hidratizira dulje vrijeme, brzo se upija te je odlična podloga za puder. Može se koristiti i kao samostalan proizvod ili u kombinaciji sa nekim serumom jer nije prebogata ni masna na što možda asocira sam naziv. Uz to, čini kožu elastičnom, mekanom, podatnom, na dodir i baršunastom, te čak djeluju umirujuće kad su u pitanju neke manje iritacije od isušenosti ili prehlade. Miris kreme je na samom početku pomalo neobičan, slatkast, teško se odlučiti je li više voćni ili cvjetni, ali je sigurno da je ugodan i osvježavajuć. Podsjeća me na neki fini voćni jogurt no nije preintenzivan ni preumjetan. Na dnu popisa sastojaka nalazi se ulje cvijeta geranija i geraniol koji mirisu kreme vjerojatno daje tu neobičnu slatkastu notu. Intenzitet mirisa se također smanji neko vrijeme nakon otvaranja tube, koja na vrhu ima i zaštitnu foliju, i ne osjeti na koži nakon nanošenja.


Sastav Nikel Bogate kreme s cvijetom pasiflore:

Aqua, Glycerin, Propylheptyl Caprylate, Simmondsia Chinensis Seed Oil, Dicaprylyl Carbonate, Pentaerythrityl distearate, Passiflora Incarnata Seed Oil, Sucrose polystearate, Sodium Polyacrylate, Benzyl Alcohol, Tocopherol, Sodium stearoyl glutamate, Hydrogenated polyisobutene, Phospholipids, Dehydroacetic Acid, Sphingolipids, Pelargonium Graveolens Flower Oil, Citronellol, Geraniol

Tekstura kreme izgleda kao nježni balzam sa glicerinom, što ne čudi budući da je on jedan od prvih sastojaka. Bogata krema sa cvijetom pasiflore sadrži i mnoštvo drugih sastojaka koji omekšavaju i hidratiziraju kožu. Od ulja, u najvećem postotku je ulje jojobe, koje uz navedeno sprječava i gubitak vode, ali i umiruje nadraženu i upaljenu kožu, čini je glatkom i zaštićenom od vanjskih faktora.  Ulje sjemenki cvijeta pasiflore jača otpornost kože, čini je elastičnom i pomaže vratiti vlagu isušenoj koži. Ono sadrži polifenole, biljne spojeve koji djeluju antistresno na kožu te umiruju iritacije i crvenilo.

Osim toga, krema sadrži i tocopherol, oblik vitamina E, koji se dobiva iz ulja pšeničnih klica te je poznati antioksidans. On poboljšava strukturu, ublažava sitne linije i borice i ubrzava zacjeljivanje ispucale kože. Kao što rekoh, sastav je prilično jednostavan, jedino je ulje sjemenki pasiflore malo egzotičnije i slovi kao jedno od vrednijih u kozmetici te je inspiriralo sam naziv kreme. Al sve skupa je djelotvorno jer umiruje, štiti, njeguje i hidratizira gotovo sve tipove kože. Mislim da je ovo krema koja bi se mogla i muškarcima svidjeti baš zbog lagane teksture, decentijeg mirisa i brzog upijanja.

Po meni je jedina mana ove kreme to što se relativno brzo troši, al opet, to i nije neka mana kad sama krema ispunjava sva obećanja. Nema ništa gore nego kad kupim neki proizvod koji obećava čudesa, a zapravo ne radi baš ništa, tako da bih uvijek radije imala jednu ovakvu kremu nego pet s nikakvim ili polovičnim efektom, i s te strane čak mogu opravdati i nešto višu cijenu.

Nikel Bogata krema sa cvijetom pasiflore dolazi u tubici od 50 ml, što je meni osobno dovoljno za otprilike mjesec i pol svakodnevnog korištenja, al uzmite u obzir kako ja nikad ne štedim na kremama. :D Može se pronaći u DM-u, Mulleru, Nikel web shopu i ljekarni Priroda liječi u Zagrebu. Cijena kreme je 139,90 kuna.



Jeste li iprobali ovu kremu? Koja krema je vaš favorit za njegu lica u proljeće? :)

MARINA

[PUTOPIS] Tajland mojim očima - 3. dio

Nakon Lante s kojom sam se teškom mukom rastala, bilo je vrijeme za iduću postaju, ujedno i zadnju na ovom putovanju, glavni grad, Bangkok.

Ja zapravo, prije ovog puta, nisam imala apsolutno nikakva očekivanja. Nikad nisam bila u Aziji i otišla sam otvorenog uma i spremna na upoznavanje jedne kompletno drugačije kulture.
Za Bangkok i okolicu sam predvidjela 3 puna dana, ali kako nam je let do Bangkoka bio odgođen pa smo išli ranijim avionom, tako smo imali još cijelo jedno popodne više tamo. S obzirom da sam otišla bez ikakvih očekivanja, ne mogu reći da me grad razočarao, ali me nije ni oduševio. U najboljem slučaju, ostavio me kompletno ravnodušnom. Ne znam točno zašto, možda je kombinacija ogromne gužve i velike vrućine utjecala na moj dojam, ali grad me niti malo nije potaknuo na istraživanje, niti me ičim zainteresirao. Ne zanimaju me samo turističke atrakcije, volim osjetiti srce grada. I kao što sam na Lanti osjetila ono nešto, tako u Bangkoku nisam osjetila nšta.

Inače volim velike gradove, volim njihovu dinamiku, užurbanost i različitost. Volim hodati ulicama i upijati ritam velikog grada, osjećati se živo. U London bih se sutra preselila, Istanbul me opčinio i nedostajalo mi je dana tamo, a Bangkok... Bangkok sam vidjela i to je to.


Bangkok je grad od nekih 10 milijuna stanovnika. Grad velikih kontrasta, mješavine novog i starog, luksuza i bijede. Spoj nespojivog, velebni šoping centri i povijesni hramovi, visoki neboderi i limene kućice. Puno ime Bangkoka ušlo je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduže ime jednog grada. U skraćenoj verziji ime mu je Krung Thep što znači Grad anđela.

Smještaj sam rezervirala u samom centru, uz Chao Praya rijeku, i na par minuta hoda od glavne ulice Khao San. To se pokazalo kao idealna lokacija jer smo do većine atrakcija mogli dopješačiti, a iz smještaja smo izbijali direktno na uličicu punu restorana i uličnih štandova.

"Rama IX" most

Prvo popodne smo lutali bez plana, obišli smo okolne uličice i dospjeli do Khao San-a. Khao San Road je poznat kao backpackerski raj, mjesto gdje se skupljaju rijeke mladih ljudi u potrazi za zabavom, hranom i jeftinim smještajem. Sve vrvi od blještavih reklama, suvenira, štandova s hranom i prodavača koji vam nude sve, od masaže preko odijela po mjeri pa do thai boxa.

Khao San Road

Ubrzo smo sjeli u famozni Tuk Tuk i krenuli u obilazak nekih daljih atrakcija. U svakom smještaju će vas dočekati upozorenje da izbjegavate Tuk Tuk mafiju i ne nasjedate na njihove fore, ali nama nije vrag dao mira (a ni oni jer su nas opsjedali na svakom koraku) pa smo krenuli u avanturu s njima. Za taj dan ionako nismo imali ništa u planu. Ponude vam da vas za 20 bahti odvezu na više lokacija gdje možete biti koliko hoćete, oni vas čekaju svo to vrijeme i na kraju vas vrate nazad. U teoriji. U praksi vam to izgleda drugačije. Odvezu vas do lokacije broj 1, hram, pazar i raznorazna događanja na otvorenom sve u jednom. Zanimljivo za vidjeti. Krećemo dalje, a klinac koji nas vozi kaže da bi nas samo odvezao do jedne tvornice da pogledamo nešto bez obaveza i idemo dalje. To nam je ionako usput, kaže on. Ok, čitala sam da to rade i zapravo im se tako isplati vožnja jer dobiju kupon za gorivo za svakog koga dovedu. Odemo do tvornice odjela, ulazimo, napravimo krug i izlazimo. Idemo dalje do drugog hrama. Obiđemo ga brzo i krećemo dalje. Kaže klinac da opet stajemo do neke tvornice, muž sad već ludi, jer valjda ništa ne mrzi više od šopinga, a pogotovo nametnug, i to čak ni od strane svoje žene nego nekog tuk tuk klinca. Ja smirujem, mali objašnjava da mu treba drugi kupon, meni ga žao. Već mu mislim na kraju dati 100 bahti, a ne 20. Odlazimo do tvornice, pravimo krug, izlazimo i idemo na zadnju lokaciju, hram Golden Mount. Mali nas iskrca, a mi se penjemo gore. S obzirom da je to zdanje poprilično impresivno, nalazi se na brdu pa se potrebno i popeti, a s vrha puca prekrasan pogled na grad,  zadržali smo se neko vrijeme. Spustimo se dolje, a našeg tuk tuk klinca nigdje. Vrtimo se onuda, gledamo jesmo izašli na dobru stranu, provjeravamo, ali njega nema. Klinac dobio svoje kupone i otišao. Stojim tamo i ne znam jesam li veća budala ja, koja ga je branila i iz žaljenja šetala po tvornicama odijela ili on, s obzirom da nije ni svjestan da je ostavio 100 bahti koje bih mu ja dobrotvorka dala umjesto dogovorenih 20 :D.
Uglavnom, nije neka drama, jer zaustaviš drugi tuk tuk, dogovoriš s njim DIREKTNU vožnju, bez tvornica, i vratiš se gdje hoćeš. Nije mi žao ni što smo pristali na to, jer smo se provozali po gradu i vidjeli grad i iz te perspektive, te smo bili na mjestima na koja inače ne bi otišli. Više sam ostala šokirana i razočarana jer sam se do tada toliko navikla na poštenje i dobrotu tih ljudi pa sam mislila da je nemoguće da te netko zezne. Za Bangkok ipak vrijede neka druga pravila nego u ostatku Tajlanda.

Tuk tuk

Drugi dan smo krenuli u obilazak. Rutu smo prekopirali iz vodiča i lako smo se snašli. U jedno jutro smo obišli sve što je bilo predviđeno, Grand Palace, Wat Phra Kaew ili Smragdni Buda, Lak Meuang, Wat Pho, Wat Arun, sveučiliste, biblioteku, rijeku i šetnicu uz rijeku prepunu mjesta s tajlandskom hranom i Amulet market, odnosno market amajlija.

Wat Arun mi je najimpozantnija građevina, možda zato što je toliko drugačiji od ostalih. Poznat i kao Hram zore, ime je dobio po indijskom bogu zore Arunu. Sastoji se od jednog središnjeg tornja i četiri manja, raspoređena oko glavnog. Ono što prvo primjećujem je šarenilo boja, ali ne kič na koji sam navikla na Tajlandu, nego lijepe, skladne boje. Hram je prekriven raznim mozaicima i figurama vojnika i životinja. Strme stepenice vode skroz do vrha tornja s kojeg se pruža lijep pogled na rijeku i grad. Do ovog hrama se inače dolazi brodom jer se nalazi s druge strane rijeke.

Wat Arun

Chao Praya ili Rijeka kraljeva je glavna tajlandska rijeka (duga je 372 km), žila kucavica zemlje i rijeka s nevjerojatno gustim prometom koja dijeli Bangkok na dva dijela. Rijeka je puna kanala i prolaza koji se isprepliću kroz grad pa se često naziva i Venecijom istoka.

Rijeka Chao Praya

Jedini dojam koji sam ponijela iz kompleksa Kraljevske palače, odnosno “Grand Palace“ je: milijarde kineza gdje god da se okreneš. Samo sam htjela što prije pobjeći od tamo. Inače, za ovaj kompleks vrijede specifična pravila oblačenja. Obavezni su barem kratki rukavi, ako imate majicu bez rukava ili majicu “na špaline“ (ja stvarno ne znam kako se ovo kaže u drugim krajevima lijepe naše) nećete moći ući čak ni ako prekrijete ramena maramom. Također, i noge moraju biti prekrivene do ispod koljena. Ništa strašno ni ako dođete neprikladno obučeni jer ispred kompleksa postoji cijeli niz štandova koji prodaju jeftine hače, majice i haljine, ali bolje je izbjeći vraćanje kroz onoliku gužvu.

Grand Palace

Tajland je ustavna monarhija, a Tajlanđani naprosto obožavaju svog kralja Rama IX.. Slike kralja vise svugdje, na svakih 10 metara ćete naići na njega, a često će mu se pridružiti i kraljica. Na Tajlandu se on doživljava kao božanstvo, a za uvrede kralja ili monarhije izriču se i kazne zatvora. Jedna on najvećih svečanosti priprema se svake godine u prosincu upravo povodom kraljevog rođendana.

Ulica u Bangkoku -  u pozadini se vidi kraljeva slika u masivnom pozlaćenom okviru

Ostatak dana smo proveli švrljajući po gradu. Nigdje nisam vidjela toliko ulične hrane kao u Bangkoku. Sve je puno štandova na kojima možete pronaći sve što želite ili ne želite, od cijelih pečenih kokoši pa do pečenih žohara i crva. Pa tko što voli. :D Tajlandska hrana je izrazito ljuta, začinjena i vruća. Kažu da ta kombinacija najbolje ubija bakterije. A njima na Tajlandu itekako treba ubijanje bakterija. Većina jela im je jušna ili s rižom, ili kombinacija i jednog i drugog. Meni sva prezačinjena hrana teško pada na želudac pa nisam skoro uopće eksperimentirala, nego sam jela provjerene stvari, rižu i piletinu. I Roti palačinke naravno.

Žohari, crvi, skakavci i ostale delicije

Idući dan smo uzeli turu koja je obuhvaćala Floating market, most na rijeci Kwai i ratni muzej JEATH.
Prvotni plan je bio da odemo u Ayutthayu, ali je bilo toliko vruće i sparno, da ja stvarno nisam mogla zamisliti obilazak ruševina u tim uvjetima.
Jasno mi je da floating market nema veze s njihovom tradicionalnom plutajućom tržnicom. Sve je napravljeno i predviđeno za turiste. Brodići, brdo štandova sa suvenirima, robom i hranom i cjenkanje do besvijesti. Svejedno, bilo mi je zanimljivo provozati se kanalima i vidjeti i kućice na rijeci u kojima žive ovi ljudi.

Floating market

Most na rijeci Kwai je čuveni most kojeg su u Drugom svjetskom ratu gradili zarobljenici, a bio je dio pruge koja je spajala Burmu i Tajland. Zbog teških uvjeta u kojima su se nalazili, pri gradnji je umrlo oko 100.000 ljudi. Most je 1945. bombardiran, a obnovljen je nakon rata. Postao je popularan zapravo tek nakon što je snimljen film po istoimenom romanu.

Most na rijeci Kwai

U neposrednoj blizini mosta nalazi se i muzej sa eksponatima iz rata. Recimo samo da su ulice Bangkoka čišće od navedenog muzeja. Toliki su slojevi prašine i prljavštine svuda da je nekad teško kroz staklo razabrati o čemu se uopće radi. Muzej zapravo više liči na napuštenu zgradu koja je spremna za rušenje. Jedina pozitivna stvar je što je s terase tog zdanja prekrasan pogled na most.

Pogled na most

Treći dan u Bangkoku idemo do Siam-a, moderne četvrti pune šoping centara. Odlučili smo okušati sreću vožnjom u njihovim autobusima. Nakon što smo se 20 minuta vrzmali po cesti (google maps nam je izbacio nepostojeću liniju) i pokušavali saznati koji bus nam treba (engleski jezik tamo ne postoji), napokon nailazimo na turistički ured gdje dobijamo mapu i upute.

Tajlandski autobusi su poseban doživljaj, prastari crveni, žuti ili zeleni, svi sa podignutim prozorima koji se ne mogu spustiti, drvenim podovima i starim sjedalima. Mi smo valjda jedini turisti u autobusu, vožnja traje nekih pola sata, a kondukterka se šeta gore dolje i naplaćuje karte na prastaroj ručnoj mašini. Karta je 7 bahti. Što više odmičemo pitamo se kako ćemo prepoznati gdje silazimo, ali nismo trebali brinuti jer su nas lokalci sami potapšali po ramenu i upozorili nas da je iduća stanica MBK.

Autobus u Bangkoku 

MBK je njiihova verzija šoping centra. Ogromno zdanje puno malih dućana i štandova sa 99% kopija i pokojim originalom. Na jednom katu tako možete naći carstvo jeftine odjeće, na drugom suvenire, na trećem tehniku, itd. Hoćete najnoviji ajfon? Nema problema, možete ga pronaći i za 50 eura. :D Ako ste više za kozmetiku , mogla bi vam se svidjeti UD Naked 7 paleta. Uglavnom, opet jedan veliki kaos.

MBK centar

U blizini se nalazi i cijeli niz ogromnih i luksuznih zapadnjačkih šoping centara i poslovnih zgrada. Na momente mi se čini kao da više nisam u istom gradu. U ovom dijelu grada prometuje i popularni Skytrain. Sve je skroz drugačije od dijela u kojem smo smješteni.

Zadnju večer u Bangkoku završavamo kao i svaku, u jednom od barova oko Khao San-a. Ne mogu reći da mi je bilo loše u Bangkoku, nikad mi neće biti žao što sam ga vidjela (bilo bi suludo doći na Tajland a ne vidjeti Bangkok), ali jednostavno je izostao taj neki “vau“ efekt i povezanost s gradom. Koliko god bi se voljela vratiti na sjever i na Lantu, toliko bi komodno mogla izbjeći Bangkok.

Ulična igraonica za djecu

Dugo sam se premišljala oko destinacije, nisam bila sigurna što očekivati od Tajlanda jer je većina toga što sam čula o ovoj zemlji, prije nego što sam se odlučila za nju, bila povezana sa seks turizmom. Došavši tamo ubrzo sam shvatila da je Tajland miljama više od tog epiteta.

Tajland je prije svega zemlja nevjerojatnih ljudi, ljudi koji će vas osvojiti svojom jednostavnošću i iskrenim osmijehom, zemlja je to prekrasne prirode, bujne vegetacije i kristalnog mora, zemlja bogate povijesti i velebnih hramova, šarenila i pozitive, zemlja dobrih divova - slonova, zemlja koja poštuje sve različitosti, zemlja velikih kontradiktornosti i spoja nespojivog. Odlučite li se posjetiti ovu zemlju budite sigurni da ćete otići bogatiji za jedno nevjerojatno iskustvo. Ja sigurno jesam.

Korisne informacije ako planirate put na Tajland

  • Ja sam na Tajland išla u osobnom aranžmanu. Išli smo krajem veljače pa do prve polovine ožujka. Agencije su tada nudile aranžmane koji su bili 400-500 eura skuplji od onoga koliko je nas izašlo i to po osobi. Kada tu dodate dvije osobe, jasno je da se ne radi o zanemarivom iznosu.

  • Letjeli smo iz Beograda preko Moskve, Aeroflotom, let je trajao nekih 13-14 sati. Kartu sam kupila dva mjeseca ranije.

  • Idealno vrijeme za kupiti kartu je par mjeseci prije planiranog putovanja jer su tada najpovoljnije. Najlakše vam je na aplikaciji Skyscanner namjestiti da vam stižu obavijesti kada se cijena promijeni, tako najbolje imate uvid u to kako se kreću cijene.

  • Najbolje vrijeme za posjet Tajlandu je od 11. do 3. mjeseca. Tada je kod njih najbolja sezona, temperature su ugodne i nema kiše. Od sredine ožujka do svibnja je suša sezona, temperature su i do 40 stupnjeva, a od lipnja pa do kraja listopada je kišna sezona.

  • Za Tajland vam je potrebna viza koju možete dobiti u konzulatu u Zagrebu (možete dokumente i poslati poštom ili preko nekoga ako vam Zagreb nije usput), sve je samo formalnost i gotova je odmah. Turistička viza za jedan ulazak u zemlju je 35 eura, a ako planirate više ulazaka u zemlju biti će vam potrebna tranzitna viza koja je skuplja. Sve informacije imate na sajtu ambasade. Ako ste iz Srbije, vize također radite u Zagrebu, u Beogradu ima više agencija koje nude usluge odlaska po vizu i za to vam naplate dodatnih 10 eura.

  • Cijene povratnih avionskih karata variraju od 350 eura (uglavnom u kišnoj sezoni), pa do 700 eura u špici sezone. Po meni je u špici sezone dobra cijena karte oko 500 eura, a sve više je možda previše.

  • Dobra stvar je što je karta do tamo najskuplja stvar za koju ćete morati izdvojiti novac. Sve ostalo je poprilično jeftino. 15 noćenja na 4 različite lokacije nas je izašlo 150 eura po osobi (hosteli, guesthouse-i, apartmani i bungalovi, čisto i uredno, ništa previše fancy).

  • Iako smještaj možete naći i na licu mjesta, meni je draže doći već na gotovo i ne razmišljati o smještaju pa sam sve rezervirala preko bookinga. Sve plaćate prilikom dolaska, isključivo u bahtima.

  • Po Tajlandu se izuzetno lako kretati, imate avione, autobuse, vlakove i trajekte. Mi smo promijenili 3 aviona unutar Tajlanda (nismo htjeli gubiti previše vremena na prijevoz a neke lokacije su poprilično udaljene), a sve zajedno su nas ta tri aviona došla 140 eura po osobi. Kod rezerviranja ovih aviona potrebno je što prije to napraviti jer cijene karata skaču.

  • Valuta je baht, 100 bahti je 2.5 eura. Mjenjačnica ima svugdje, prihvaćaju i dolare i eure. Vodite računa da je za 50 ili 100 dolara bolji tečaj nego ako mijenjate 20 recimo.

  • Cjenkanje sam već spomenula, uvijek i svugdje.

  • Vozite li se taksijem, pazite da taksist upali taksimetar jer nevoljko to rade, a lako moguće da vas neće htjeti ni voziti ako to zatražite. Najbolje vam je u smještaju pitati kolika je otprilike cijena do određene lokacije pa se po tome ravnate.

  • Voda na Tajlandu nije za piće tako da je obavezno kupovanje flaširane vode, a preporuča se izbjegavati i led. Pazite i kod prirodnih sokova i sladoleda kod uličnih prodavača. Česta su trovanja hranom kod turista pa je potrebno paziti što i gdje jedete, pogotovo ako imate osjetljiv želudac.

  • Cijena obroka za dvije osobe u restoranu je oko 200-300 bahti, s uključenim pićem. Ulična hrana je još i jeftinija. Lokalna hrana je jeftinija od zapadnjačke.

  • 7eleven, dućane koji rade svaki dan 24 sata, i apoteke imate gdje god se okrenete.

  • U zatvorenim prostorima, avionima i kombijima za izlete je klima okrenuta na najjače tako da imajte sa sobom duge rukave ako se ne želite smrznuti.

  • Izlete nemojte uzimati preko interneta jer puno bolje možete proći na licu mjesta cjenkajući se (uvijek obiđite više agencija da vidite tko što nudi, to nije teško jer ih se u krugu od 10 metara nalaze bar 3).

  • Cijene jednodnevnih izleta se kreću otprilike od 10-30 eura po osobi (most na rijeci Kwai + floating market tura nas je izašla 400 bahti (10 eura) po osobi; 4 islands tura nas je izašla 600 bahti (15 eura) po osobi sa uključenim ulaskom u NP;  Ayutthaya znam da je bila 500-600 bahti, Koh Rok je bio mislim oko 30 eura...). Svugdje je uključen i ručak, a na otocima smo dobivali i piće. Ovo su sve cijene sa cjenkanjem naravno.

Zanimljivosti

  • Nezaposlenost na Tajlandu iznosi nevjerojatnih 0,8%

  • Tajland, za razliku od ostalih zemalja Jugoistočne Azije, nikad nije bio ničija kolonija.

  • Budizam je državna religija (95% Tajlanđana su budisti, 4% muslimani).

  • Zakonom je zabranjeno kupiti statuu ili sliku Bude i iznijeti je iz Tajlanda. Zabrana čak stoji i na imigracijskom šalteru na aerodromu.

  • Politička situacija na Tajlandu je zapravo jako nestabilna. Česte su smjene vlasti i državni udari (mislim da su i trenutno na vlasti upravo vojne hunte), ali ovo nikako ne utječe na svakodnevni život. Jako je sigurno i većina turista nije ni upoznata s tom činjenicom.

  • Kralj Rama IX. je najdugovječniji čelnik jedne države u svijetu (na prijestolje je stupio 1946. godine).

Prije svega, hvala što ste stigli do kraja ovolikog teksta :). Nadam se da su vam se svidjeli postovi ovog tipa i da sam vam uspjela prenijeti bar dio mojih dojmova. Planirate li posjet Tajlandu i imate li bilo kakva dodatna pitanja ili vam trebaju preporuke slobodno se javite.

Ukoliko ste propustili prva dva dijela ovog putopisa, možete ih pronaći ovdje i ovdje.

LARA

[PUTOPIS] Tajland mojim očima - 2. dio

Nakon prvog dijela ovog putopisa u kojem sam vam predstavila mali dio sjevera i kako sam ga ja doživjela u tih kratkih par dana, vrijeme je za odlazak na obalu. Odlučili smo se za posjet Andanamskoj, odnosno zapadnoj obali, a istočnu smo za ovaj put preskočili.


Još puni dojmova spuštamo se u Krabi provinciju, mjestašce Ao Nang, udaljeno od Bangkoka nekih 800 km. Ao Nang nam je trebao služiti samo kao baza za izlete na okolne otoke i plaže i za to se pokazao idealan.
Inače, pravo primorsko turističko mjesto, kompletno drugačije od sjevera. Odmah me podsjetilo na Vodice u špici sezone, pa još puta 5. Ogromna gužva, brdo turista, štandova sa svim i svačim, restorančića i hrane na ulici. Plaža i priroda su lijepe ali prave ljepote su nas tek čekale na otočićima koje smo idućih dana posjetili.


Iako nisam fan ovakih odredišta, lokacija je bila izvrsna za izlete koje smo imali u planu. Ovdje se nudi cijeli niz izleta i nema tog mjesta na koje ne možete otići. Mi smo svaki dan išli na jedan cjelodnevni izlet, a navečer smo se vrzmali po šetnici uz more koja je cijelom svojom dužinom puna barova, restorana i štandova sa hranom.

Jedna zanimljivost koju sam primjetila je da su vlasnici većine barova i restorana na jugu zapravo zapadnjaci, uglavnom Europljani. Izgleda da moj tata nije jedini s idejom “ostaviti sve i otvoriti bar na plaži na Tajlandu“.

Stijene koje strše iz mora zaštitni su znak Andamanske obale

Agencije za izlete, kao i saloni za masažu se i ovdje nalaze doslovno "na svakom kantunu". Ovo je zapravo karakteristično za cijeli Tajland. Masaža im je valjda i najpopularnija stvar koju nude. Od pravih salona, preko stolica i ležajeva na otvorenom pa do onih na plaži, nudi se uvijek i svugdje. Kako prolazite kraj njih tako će vam tete vikati "foot massage" i pokušati vas privoliti na jednu. Zapravo, šteta se i opirati tome, i to iz više razloga. Prvo, stvarno su dobre; drugo, jeftine su; treće, idealno pašu nakon cjelodnevnog hodanja; četvrto, doma sigurno nemate prilike za usputne masaže i peto, jako se lako naviknete pa kad jednom probate teško je drugi put reći neću.

Sve navedeno od točke 1-5 vrijedi i za njihove palačinke s bananom, odnosno Roti pancake, najbolje palačinke koje sam ikada probala. Ako se sada pitate kakve veze ima jedno s drugim, nema nikakve osim u mojoj glavi (doduše jednom sam uzela palačinku na štandu i sjela na masažu nogu pa eto veze :D). Restoran ili na ulici skroz je svejedno, ako volite slatko obavezno ih isprobajte, a i ako niste neki ljubitelj svejedno im dajte šansu. Ja sam ih otkrila već u Chiang Mai-u i do kraja putovanja sam ih jela dva puta dnevno.

Najbolje Roti pancake jela sam na Lanti

Stvar koja me fascinirala i pratila kroz cijelo putovanje je nevjerojatan sklad neskladnog. Sve je na razini nekog usmenog dogovora i samo čekas kad će te netko zeznuti i kad će nešto zaštekati jer misliš da je nemoguće da stvari stvarno funkcioniraju na takav način. Kad ono, nikad ništa ne zašteka. Od trena kada dogovoriš i platiš neki izlet u kontaktu si s više različitih ljudi koji su svaki zaduženi za jedan dio i nekako uspijevaju da sve funkcionira besprijekorno. Organizirani kaos.

Cjenkanje za izlete, kao i za sve ostalo, je obavezno. Realno, glupo je ne cjenkati se jer nitko od njih ne očekuje da ti stvarno platiš onoliko koliko su ti rekli prvi put. Često se događa i da istog momenta kad ispale cijenu odmah postavljaju kontra pitanje koliko bi ti platio. Ni ne sačekaju da vide jesi li se primio na prvu cijenu. I kad misliš da ne moze niže, može. Recimo izlet koji je u startu 1800 bahti po osobi dobiješ na kraju za 600 (15 eura). Pazite da se dogovorite s onim kod koga kupujete izlet da SVE bude uključeno u cijenu koju ćete platiti jer ako to izričito ne dogovorite sigurno je da će vam kada dođete na mjeto sastanka uvaliti da platite još neki fee, ulaz u NP itd.. U principu je jednostavno, sve što dogovorite s njima, budite sigurni da će biti ispoštovano. Samo trebate to iskomunicirati.

Longtail brodovi

Za prvu turu smo uzeli "4 islands" turu njihovim popularnim longtail brodom. Osim posjete otocima Poda, Tup, Mor i Chicken te Phra Nang plaži, imali smo i mogućnost ronjenja uz jedan otok, te ručak na jednom od njih. Na svakom otoku dobijete otprilike sat vremena da radite što želite i onda se ide na iduću lokaciju. Svi ovi otoci su nenaseljeni, a samim time i interesantniji od većih i naseljenih otoka.

Otočić Mor

Najviše su mi se sa svojom plažom i prirodom koja ih okružuje svidjeli otočići Tup i Mor. Ovi otoci su za vrijeme našeg posjeta bili spojeni pješčanom stazom što im je posebno dalo na ljepoti. Kristalno tirkizno more, sitan bijeli pijesak, zelenilo parka i okolni otočići čine savršen prizor koji se teško zaboravlja. Od Tup do Chicken otoka se također lako dolazi pješčanom stazom koja je za vrijeme našeg posjeta bila pod morem, ali ipak prohodna.

Društvo nam je na otoku Tup pravio i jedan majmunčić

Također, zanimljiva mi je bila i Phra Nang plaža na kojoj je se nalazi i čuvena špilja, a same stijene su idealne za penjače. Vjeruje se da u podnožju ove špilje živi mistična božica/princeza koja donosi sreću i dobar ulov ribarima, te ih čuva od nesreća. Prvotno svetište ribara postalo je tako turistička atrakcija. Dotičnoj princezi ostavljaju se pokloni u obliku cvijeća i tamjana, a najveća zanimljivost ove špilje leži u činjenici da je puna falusa različitih veličina i oblika. Falusi su inače simbol hinduističkog božanstva Šive, a simbol su plodnosti, uspjeha i muževnosti, pa su ih ribari donosili u špilju kako bi imali dobar ulov.  U kulturi i religiji jugoistočne Azije falusi su jedna od središnjih figura pa ne čudi što je drvenih suvenira u obliku falusa na cijelom Tajlandu bilo za kupiti u jednakoj mjeri kao i figura slonova.

Phra Nang špilja

Svetište u podnožju špilje

Idući dan smo obišli poznatu Railay beach, plažu na poluotoku koji je od kopna odvojen visokim stijenama. Do ove plaže može se doći samo brodovima koji staju na zapadnoj obali. Po sredini plaže je staza koja spaja istočni i zapadni dio, tako da možete i prošetati i vidjeti kako izgleda druga strana, a uokolo staze su poredani barovi i štandovi sa hranom i suvenirima. Istočna strana je kompletno drugačija od zapadne. More više izgleda kao mulj a ne kao more, a i dalje su vidljive posljedice tsunamia koji je pogodio Tajland 2004. godine. Na toj strani su uglavnom luksuzni resorti s bazenima. Mi smo ostatak dana proveli uživajući na zapadnoj strani uz neizbježnu masažu. Priroda je i ovdje prekrasna,  a ti otočići stijene koje strše uvis iz mora su zaista fascinantni. More je svugdje jako toplo, da ne kažem pretoplo, teško da se možete rashladiti, ali to i nije neka bitna stavka kraj sve one ljepote.

Railay beach

Phi Phi otočje je bilo naš idući odabir. Phi Phi je valjda najpoznatiji po čuvenom filmu "The Beach" sa Leonardom Dicapriom, koji se snimao na tom otoku, na popularnoj Maya beach. Phi phi se zapravo sastoji od dva otoka, Phi Phi Leh koji je nenaseljen i gdje se snimao film, i Phi Phi Don na kojem su svi smještajni kapaciteti. Otok je lijep, posebno impozantno izgleda kada mu se približavate s mora, ali čini mi se kao da je postao žrtva svoje popularnosti i pravi je primjer masovnog turizma. Štandovi koji nude sve što možete zamisliti su načičkani svugdje oko vas, horde turista svuda uokolo, tako da ovo definitivno nije odmor kakav bih ja htjela. Lijepo je bilo doći na izlet,ali mi je drago što se ipak nisam odlučila za smještaj na ovom otoku.

Phi Phi Don

Da zaključim, Ao Nang je sam za sebe poprilično šablonski i nezanimljiv, ali je kao baza za izlete odličan izbor.

Iz Ao Nanga smo se zaputili na Ko Lantu, otok na zapadnoj obali koji također pripada Krabi provinciji.

Ideja je bila da nađemo ne toliko iskomercijalizirani otok za pravi odmor, a Ko Lanta se pokazala kao jedan takav otok stvoren za "chill". Da se razumijemo, na Tajlandu sigurno ima uređenijih otoka. Cesta koja prolazi kroz Lantu i kućice duž nje isprva ne djeluju nimalo impozantno. Ali kada dođete do plaže sve to zaboravite. Dokle god vam pogled seže more, pijesak i zelenilo. Naš smještaj je bio na samoj plaži, i to Klong Khong. Ispostavilo se da je to idealna lokacija jer smo se nalazili po sredini pješane plaže koja je cijelom svojom dužinom bila puna zanimljivih barova/restorančića.

Bar i restoran u sklopu našeg smještaja

Odlučili smo se za bungalove da iskusimo i taj smještaj i ja sam oduševljena. Dočekale su nas drvene kućice okružene prekrasnom prirodom, a na terasici smo imali i svoju mrežu za ljuljanje. Razni kukci su normalna pojava, i iako bi doma vjerojatno vrištala da mi je gušter u sobi, ovdje mi se svidio taj spoj s prirodom i nisam imala problema.

Bungalovi u kojima smo bili smješteni

Sama plaža je za vrijeme plime idealna za kupanje, ali kada je oseka i nije najsjajnija. More se zna dosta povući, pa izvire škrape ali to sam primijetila i na nekim drugim otocima.

Uvijek možete iznajmiti skuter pa obići i ostale plaže na otoku, a na samom jugu otoka nalazi se i Nacionalni park.

Svi barovi su poprilično maštovito uređeni

Kad sam se već dotakla vožnje, moram spomenuti da je vožnja po ovom otoku(zapravo na cijelom jugu) u najmanju ruku doživljaj. Postoje dvije trake(svaka u svom smjeru), a uredno se vozi u tri trake, točnije, sredina ceste služi kao traka u smjeru po potrebi. I ovdje je stvar o nevjerojatno funkcionalnom kaosu. Iako ti prvih par puta nikako nije svejedno, kad vidiš da taj kaos besprijekorno funkcionira, opustiš se i uzivaš u usputnoj atrakciji.

Zalazak sunca na Lanti

Na ovom otoku su me se najviše dojmili upravo lokalci. Ljudi su toliko jednostavni, pristupačni, ugodni, brižni, pažljivi, spremni pomoći i zainteresirani da se ja nisam mogla načuditi svo vrijeme. Samim svojim osmijehom učine da se osjećaš posebno i drugačije. Doslovno sam uživala s njima. Nije to čak ni obična gostoljubivost. Valjda je to njihov način života. Na Lanti sam zapravo shvatila da su najveće bogatstvo Tajlanda upravo njegovi stanovnici.

Restoran na plaži

Oni koji traže partije bi svakako trebali izbjeći ovaj otok. Navečer ima života i muzike, ali lude partije nećete naći. Više je za uzeti pivu ili koktel, leći u jedan od barova i uživati u dobroj hrani i fire show-u. Lanta jednostavno ima tu neku opuštenu "flegma" vibru koja vas jako brzo obuzme i zarazi. Ukoliko želite osjetiti nevjerojatnu lakoću postojanja mislim da ne postoji bolji izbor od Lante.

Nama najdraže tajlandsko pivo

Jedan dan smo, po preporuci lokalaca, uzeli izlet na Koh Rok i nismo požalili. Daleko najljepši otok i plaža koje smo imali prilike vidjeti. Ovaj otočić nije naseljen, i iako su nedavno napravljeni neki bungalovi, još nisu u funkciji.

Plaža na Koh Rok

Izlet obuhvaća ronjenje u dva navrata, prvi put kada se stigne do otoka i drugi put prije povratka. U smještaju su nam savjetovali  da prvo ronjenje preskočimo i izađemo odmah iz broda. Naravno, bili smo jedini koji su to napravili, jer su svi drugi nastavili dalje do točke na kojoj se roni. Tako smo iduća dva sata sami istraživali otok i uživali u prekrasnim plažama, a na ronjenje smo ionako išli na povratku. Kristalno bijeli pjesak, bujna vegetacija, tirkizno more, netaknuta priroda i sve to u kombinaciji s činjenicom da imamo otok praktički samo za nas dali su posebnu čar ovom izletu.


Stvarno preporučujem svima posjet ovom malom raju na zemlji, i ako želite pravu stvar, napravite isto što i mi. Kasnije kada su se grupe turista vratile s ronjenja je sve bilo pretrpano, i iako prekrasno, doživljaj nikako nije bio isti.


Lantu smo napustili taman kada sam bila na prekretnici da donesem odluku o preseljenju među ove divne ljude. Osjećala sam se kao kod kuće i neizmjerno sam uživala u prirodi i ljudima. S ovog otoka nosim prekrasne uspomene i rado ću se vratiti tamo ako budem imala prilike (a ni ta ideja o baru više ne zvuči toliko ludo :D).

U idućem dijelu donosim vam priču iz glavnog grada, Bangkoka, a ukoliko ste propustili prvi dio ovog putovanja, možete ga pronaći ovdje.

LARA

[Putopis] Tajland mojim očima - 1. dio

Čim sletite na Tajland postaje vam potpuno jasno zašto je poznat i kao zemlja osmijeha. Svi se smiju. Stalno se smiju. Više ne znaš točno smiju li se tebi, sebi, nekom trećem, zbog nečeg ili ni zbog čega, ali ne skidaju osmijeh s lica. Nekako je i zarazno, moram priznati, pa sam i ja ubrzo počela šetati uokolo smiješeći se.


Prvo odredište nam je bio Chiang Mai pa smo po slijetanju u Bangkok odmah nastavili dalje, a prijestolnicu smo ostavili za kraj putovanja.

Chiang Mai (čita se baš Čiang, a ne čang; čang je slon) je "gradić" od nekih 150 000 stanovnika (urbano područje, dok je broj stanovnika u metropolitanskom području oko milijun) na sjeveru Tajlanda. Kažu da tamo osjetiš onaj pravi Tajland. Shvatila sam što je pjesnik htio reći tek kada smo se spustili na jug, ali o tom potom.

Ulica u Chiang Mai-u

Chiang Mai je inače bio i glavni grad Lanna Kraljevstva, a na sjeveru još uvijek postoji i Lana jezik koji je dosta drugačiji od tajlandskog jezika, iako je tajlandski službeni svugdje.

Bili smo smješteni u užem centru grada koji je sa sve četiri strane okružen ostacima zidina i kanalima. Ispostavilo se da nam je smještaj (40 eura, 3 noćenja, dvije osobe :D) odmah pored pijace, tako da smo svaki dan na raspolaganju imali veliki izbor raznog voća. Ono što je svakako bilo najzanimljivije na toj pijaci i što se itekako isticalo je durian voće. Durian ili kralj voća, kako ga zovu, je voće specifično za jugoistočnu Aziju. "Problem" je što je njegov miris (da ne kažem nesnosan smrad) toliko jak i intenzivan da ti se u najboljem slučaju samo okreće želudac. Zamislite kombinaciju kanalizacije, javnog wc-a, pokvarenih jaja i znoja sve u jednom. E pa tako, ali možda malo gore. Usprkos tome, jako je popularan kod lokalaca. Čak sam naišla i na više znakova zabrane nošenja i konzumacije duriana. U svakom smještaju je bio takav znak, kao i u autobusima i ponekom taksiju. Neki kažu da plod ima okus badema, dok drugi tvrde da je jednako grozan i okusom. Ja ga ipak nisam probala tako da ću u sjećanju imati samo taj specifičan miris.

Durian ili "kralj voća"

S obzirom da smo stigli u nedjelju, došli smo taman na Sunday Night Market ili Walking Street koji se održava vikendom od popodne pa do kasno navečer. Cijela jedna ulica se zatvori za sav promet, a duž nje se poslažu štandovi sa svim i svačim, od hrane, preko razno raznih đinđa, garderobe, suvenira, stolica za masažu pa do različitih kreativaca i izvođača. Zanimljivo za vidjeti u svakom slučaju, ali ako ne možete podnijeti preveliku gužvu, neće vam baš biti zabavno.

Budistički hram

Idući dan smo sami lunjali i istraživali grad uz pomoć Lonely planet vodiča (kupljen u Chiang Mai-u za 120 bahti što je malo manje od 3 eura!!!, kod nas bih ga platila 30-40 eura). Uživala sam lutati po uličicama ovog grada i samo upijati sve oko sebe. Sada kada razmišljam, sve mi se čini drugačije nego u ostatku Tajlanda. Klima je bolja, nije toliko vruće i zrak je lakši, hrana je začinjenija i ima manje zapadne hrane (pecivo sam bezuspješno tražila 3 dana, ali doduše ni u ostatku Tajlanda nisam bila veće sreće po tom pitanju), ljudi su nekako odmjereniji i ne opsjedaju te sa svakakvim ponudama, krajolik je ljepši, zeleniji i raznolikiji, a o bogatstvu kulture govori i činjenica da ima preko 300 hramova u gradu. Budizam ovdje nije samo religija nego i način života. Ispred svake kuće, zgrade ili institucije nalazi se tzv. "spirit house" koji izgleda kao mini replika hrama, a vjeruje se da štiti kuću od zlih duhova. Tu se svaki dan ostavlja voda, hrana, svijeće i mirisni štapići. Ne znam trebam li ovo ovako javno reći, ali ja sam prvo pomislila da su to kućice za ptice :D i još sam se mislila kako su kreativni jer su kućice u obliku hrama. U moju obranu: mini kućica, hrana, voda i jedna ptičica na prvoj koju sam vidjela. Što sam drugo mogla pomisliti???

Spirit house

Na svakom uglu se nalaze saloni za masažu i turističke agencije koje nude cijeli niz aktivnosti i izleta kako u samom gradu, tako i u široj okolici. Možete birati između trekinga kroz đunglu, raftinga, zip line-a, posjete slonovima i tigrovima, odlaska na farmu orhideja i leptira, posjeta plemenu dugih vratova, tečaja kuhanja ili masaže, pa čak i izleta do Golden Triangle-a, odnosno mjesta na kojem se spajaju Burma, Laos i Tajland. Toliko je aktivnosti da mi je bilo žao što nemamo više dana koje bismo mogli provesti tamo.

Koliko je masaža popularna svjedoči i činjenica da postoji centar u koji dovode zatvorenice kako bi masirale znatiželjne turiste. Radi se o onim ženama koje su osuđene za lakša djela, a centar im služi i kao izvor zarade i kao svojevrsna rehabilitacija.


Zadnji dan smo ostavili za cjelodnevnu turu s vodičem za kojeg sam saznala preko preporuke i s kojim sam dogovorila sve preko interneta još prije nego smo krenuli na Tajland.

Prvi dio ture se svodio na budizam, objašnjavanje osnovnih stvari i posjet hramovima. Naš Mr.O bio je i budistički svećenik jedno vrijeme tako da nismo mogli poželjeti boljeg učitelja. Odveo nas je u jedan neturistički hram van grada i detaljno nam objasnio glavne pojmove budizma, pokazao nam je hram i naučio nas kako se treba ponašati u njemu. Ispričao nam je i o svom iskustvu svećenika. Inače, budističke svećenike je lako prepoznati na ulici po specifičnim narančastim nošnjama koje nose.

Budistički svećenici

Nakon toga, slijedio je treking kroz džunglu do prekrasnog slapa pod kojim smo se i okupali. Iako na momente naporan, vrijedilo je vidjeti prirodu kakvu inaće nemaš prilike vidjeti. Zanimljivo je da smo na putu kroz džunglu sretali puno lokalaca, i muškaraca i žena, sa motikama i radnom opremom. Kada smo pitali što oni točno rade tu objašnjeno nam je da prave i popravljaju cjevovod kako bi vodu sa slapa doveli dolje do sela jer je počela suša sezona pa imaju manjak vode.

Slap u džungli

Na povratku smo vidjeli i to selo, odnosno nastambe u kojima žive. Uglavnom se radi o kućicama od bambusa i tek pokojoj metalnoj kontrukciji. Nevjerojatno je iskustvo vidjeti kako ljudi žive u kompletno drugačijim uvjetima od onih na koje si navikao.

Radnici na polju

Nakon kupanja pod slapovima i povratka kroz džunglu, bilo je vrijeme za ručak na farmi i na kraju, mogu slobodno reći, najbolji dio ovog cijelog putovanja, druženje sa slonovima.
Do tada nisam puno razmišljala o slonovima. Znala sam da su na Tajlandu to svete životinje i da ih ima puno. Tek tamo sam zapravo shvatila koliko su slonovi važan dio Tajlandske kulture. Smatraju ih domaćim životinjama, ali prije svega prijateljima.

Znak opreza jer slonovi prelaze cestu

Još prije putovanja sam istraživala ture i parkove sa slonovima i naišla sam na ogromnu ponudu, ali i jako različite stvari. Shvatila sam da ne želim ići gledati "cirkuske" slonove koji slikaju ili igraju nogomet. Ne želim da me slon "oduševljava" stvarima koje je naučio tako što je mučen. Želim da slon bude slon. Ovo je bio i glavni razlog zašto smo se odlučili baš za Mr. O-a. On ne radi klasičnu turu koju radi većina agencija, nego turu u kojoj imate priliku za kompletnu interakciju sa slonom, korak po korak. Bitna je stvar da se sve radi riječima i rukom. Nema nikakvih kuka, prisile ni ičega sličnog. Ako se slon ne želi družiti s tobom slobodan je odšetati (to se i dogodilo s prvim slonom, ali smo ga poslije izgleda ipak zainteresirali jer nam se u jednom momentu ponovo pridružio).

Ma Pei, 36 godina

Putem najprije stajemo kako bi kupili banane kojima ćemo hraniti slonove. Također, dobili smo papirić s naredbama na tajlandskom kako bi nas slon mogao razumijeti.
Prvi put kada se spustiš među tolike životinje, i onda jedan od njih nonšalantno krene prema tebi i dira te surlom po nozi, nije baš najugodniji osjećaj. Blagi napadaj panike je vrlo izgledan :D. Ipak, ubrzo trema nestaje i lagano se opuštam. Sve započinje hranjenjem bananama. Izgleda da je hrana najbolji mogući prvi kontakt jer se lako zbližavamo. Slijedi kupanje, koje slonovi naprosto obožavaju i stalno traže još. Bitan je kontakt očima i blizina. Zatim počinjemo s učenjem naredbi. Svaki slon ima svoje ime i prije naredbe koju mu zadajete potrebno je reći njegovo ime kako bi znao da se njemu obraćate (moj se zvao Mu Jo, i ne, to nije Mujo :D). Nakon svake naredbe koju ispuni potrebno je reći bravo (na tajlandskom,  Dee Dee), a najviše me oduševilo kako slon tada zamahne ušima kao pas što zamahne repom kad je sretan.


Nakon što ste se već dobro upoznali i prošli sve prve korake, slijedi penjanje na slona. Izgleda komplicirano, ali je zapravo jako jednostavno. On vas podigne svojom nogom i vi se samo odgurnete i prebacite preko njega. Bitno je naglasiti da ga jašete direktno na vratu, jer je vrat slona izuzetno snažan pa bez problema nosi vašu težinu na tom dijelu tijela. Sve one košare koje često vidite na slonovim leđima su veliko mučenje za ovu životinju. Leđa slona nisu toliko snažna, a sama košara teži preko 50kg. Jasno je što se događa kada su još i ljudi u košari.


Da bi vas slon slušao morate biti jasni i odriješiti, što sam naučila na teži način, jer je moj slon onako neopterećeno skrenuo u neko grmlje i nastavio svojim putem. I dok mi je vodič vikao "Lala polako it's ok" (ranije me pitao kako se kaže polako uz objašnjenje da će nam ta riječ dosta trebati), a muž mi se smijao i snimao moj unezvijereni izraz lica, ja sam u glavi već zamišljala najcrnji scenarij. Na kraju sam slonu trebala samo pokazati da mislim ozbiljno i onda se jednako tako nonšalantno, spretnošću nekog gimnastičara, okrenuo praktički u mjestu  i istim puteljkom vratio nazad. Spuštanje sa slona mi je možda i najdraži dio. Jednom naredbom slon namjesti svoju surlu kao tobogan i ti se samo odgurneš preko njegove glave i sklizneš s njega.

Nakon još jednog kupanja slonova i igre s „bebom“ slonom napuštamo ovu farmu mokri, prljavi i umorni, ali puni nevjerojatnih emocija i dojmova.

Planirate li posjet Tajlandu i želite li pravo iskustvo s ovim nevjerojatnim životinjama, savjetujem vam da se dobro raspitate gdje idete i da ne uzimate turističke ture za slonove koji izvode razno razne atrakcije. Niti je humano niti se osjećaj može mjeriti s ovakvom vrstom interakcije.

Chiang Mai, kao i cijela njegova šira okolica, me očarao i cijeli boravak tamo je ostavio i najjači dojam na mene. Predivan grad, predivni ljudi i predivna priroda. Iako u samom centru sve vrvi turistima i turističkim aranžmanima, nekako je uspio sačuvati dušu.

S obzirom da se ovaj post poprilično odužio, a tek smo na prvoj postaji ovog putovanja, odlučila sam cijelu priču o Tajlandu podijeliti u tri dijela. Idući dio će obuhvaćati Andamansku obalu, a u zadnjem dijelu ćete između ostalog moći dobiti i neke korisne informacije ako planirate posjet ovoj zemlji.

LARA

[RECENZIJA] Paula's Choice 10% AHA Weekly Resurfacing Treatment

Za vrijeme borbe sa aknama čovjek nauči imati puno strpljenja i živaca. Međutim, kad ta dugotrajna muka završi, dolazi druga-ožiljci, crvenilo i mrljice. Za borbu protiv toga odabrala sam i Paula’s Choice RESIST tjedni tretman sa 10% AHA kiselina, a ako vas zanimaju rezultati, nastavite čitati.


Paula’s Choice Resist Weekly Resurfacing Treatment je proizvod sa 10% AHA kiselina koji obećava dramatično mlađi izgled kože, pojačanu čvrstoću i obnovljeni izgled kože. Dolazi u količini od 60 ml, u plavoj bočici sa malim otvorom koji je idealan za doziranje. Može se nanositi vaticom ili prstima, pri čemu ja preferiram potonji način jer se troši manje proizvoda i mogu bolje kontrolirati gdje ga i koliko nanosim.


Paula’s Choice kao brand jako volim i mislim da su im proizvodi s kiselinama među boljima na tržištu i na redovitoj bazi koristim 2% BHA tretman koji je spomenut ovdje. Sve cure s bloga koje su probale neki proizvod iz radionice ovog brenda nisu imale zamjerki i upravo zato smo i prihvatile ponudu za suradnju. Odabrala sam upravo ovaj proizvod jer sam ga već duže vremena i sama planirala kupiti. Proizvod sam dobila za recenziju, ali to ne utječe na moje mišljenje, koje je potpuno iskreno.

U principu ne vjerujem ničemu što obećava promjenu preko noći. Mislim da je za dugoročne rezultate potrebno dugoročno korištenje, pa sam ovaj proizvod koristila 2-3 puta tjedno posljednjih mjesec i pol. Za anti-age djelovanje ne mogu reći ništa jer su mi 24 godine pa vrijeme još nije uzelo danak mojoj koži, ali sve ostalo što obećava za mene je i ispunio.

Pri prvom korištenju osjetila sam lagano peckanje na koži, što pripisujem većem postotku kiselina nego što sam navikla (na dnevnoj bazi koristim proizvode sa 2 ili 5 posto kiselina pa na tu koncentraciju nemam nikakvih reakcija). Nikakvih drugih znakova iritacije nije bilo, tako da sam ostavila proizvod da djeluje nekoliko sati i onda ga isprala. Nije bilo instant dramatične promjene, ali osjetila sam nježniju i mekšu kožu pod prstima, tako da sam ga odlučila nastaviti koristiti. Kako i inače koristim kiseline i koža mi dobro reagira na njih, a nije bilo iritacije pri prvom korištenju, drugi put sam ga ostavila da djeluje cijelu noć, što mi je nakon 5-6 korištenja napokon pokazalo rezultate.

Izgled kože mi se poboljšao, što se vidi i na slikama. Reljefni ožiljci su se vidno ‘ispolirali’, koža je osjetno mekša i pod prstima ima puno nježniju i glađu teksturu, svi serumi i kreme ljepše ‘sjednu’. Koža izgleda blistavije i ujednačenije, ima zdravi sjaj i puno manje nepravilnosti. Nove akne se ne pojavljuju, a i broj mitesera je sve manji. Prva slika je na dan kad sam počela sa korištenjem, a druga je današnja.


Primjetila sam i da mi je ranica od PMS akne prošla mnogo brže nego što je dosad bio običaj, što također pripisujem ovom tretmanu. Od upaljene akne do mrljice  je došlo doslovno u jedan vikend, što me jako ugodno iznenadilo, tako da planiram ovaj proizvod koristiti i kao spot-treatment iako mu to nije prvotna namjena.

Već se veselim rezultatima za još duži period korištenja jer sam sigurna da je i mjesec dana testnog perioda premalo vremena za uklanjanje tragova višegodišnjih problema sa tenom.

Proizvod bih preporučila svima koji žele bolju teksturu kože, međutim vodite računa da je u pitanju visok postotak kiselina ako ste početnik na tom polju, tako da proizvod ostavite da djeluje kraće i pripazite na znakove iritacije. Također je obavezan visok SPF, ne samo onaj u dnevnoj kremi već nešto namijenjeno specifično za zaštitu od sunca jer AHA kiseline povećavaju osjetljivost kože na sunce i mogućnost opeklina, pa da si ne bi rješavanjem jednog problema stvorili novi. Tretman možete kupiti na Paula's Choice webshopu po cijeni od 315 kuna.



Koristite li proizvode s kiselinama? Imate li iskustva sa Paula’s Choice brendom? Čitamo se u komentarima!

IVA
© POWDER LOUDER • Theme by Maira G.