SLIDER

[Putopis] Tajland mojim očima - 1. dio

Čim sletite na Tajland postaje vam potpuno jasno zašto je poznat i kao zemlja osmijeha. Svi se smiju. Stalno se smiju. Više ne znaš točno smiju li se tebi, sebi, nekom trećem, zbog nečeg ili ni zbog čega, ali ne skidaju osmijeh s lica. Nekako je i zarazno, moram priznati, pa sam i ja ubrzo počela šetati uokolo smiješeći se.


Prvo odredište nam je bio Chiang Mai pa smo po slijetanju u Bangkok odmah nastavili dalje, a prijestolnicu smo ostavili za kraj putovanja.

Chiang Mai (čita se baš Čiang, a ne čang; čang je slon) je "gradić" od nekih 150 000 stanovnika (urbano područje, dok je broj stanovnika u metropolitanskom području oko milijun) na sjeveru Tajlanda. Kažu da tamo osjetiš onaj pravi Tajland. Shvatila sam što je pjesnik htio reći tek kada smo se spustili na jug, ali o tom potom.

Ulica u Chiang Mai-u

Chiang Mai je inače bio i glavni grad Lanna Kraljevstva, a na sjeveru još uvijek postoji i Lana jezik koji je dosta drugačiji od tajlandskog jezika, iako je tajlandski službeni svugdje.

Bili smo smješteni u užem centru grada koji je sa sve četiri strane okružen ostacima zidina i kanalima. Ispostavilo se da nam je smještaj (40 eura, 3 noćenja, dvije osobe :D) odmah pored pijace, tako da smo svaki dan na raspolaganju imali veliki izbor raznog voća. Ono što je svakako bilo najzanimljivije na toj pijaci i što se itekako isticalo je durian voće. Durian ili kralj voća, kako ga zovu, je voće specifično za jugoistočnu Aziju. "Problem" je što je njegov miris (da ne kažem nesnosan smrad) toliko jak i intenzivan da ti se u najboljem slučaju samo okreće želudac. Zamislite kombinaciju kanalizacije, javnog wc-a, pokvarenih jaja i znoja sve u jednom. E pa tako, ali možda malo gore. Usprkos tome, jako je popularan kod lokalaca. Čak sam naišla i na više znakova zabrane nošenja i konzumacije duriana. U svakom smještaju je bio takav znak, kao i u autobusima i ponekom taksiju. Neki kažu da plod ima okus badema, dok drugi tvrde da je jednako grozan i okusom. Ja ga ipak nisam probala tako da ću u sjećanju imati samo taj specifičan miris.

Durian ili "kralj voća"

S obzirom da smo stigli u nedjelju, došli smo taman na Sunday Night Market ili Walking Street koji se održava vikendom od popodne pa do kasno navečer. Cijela jedna ulica se zatvori za sav promet, a duž nje se poslažu štandovi sa svim i svačim, od hrane, preko razno raznih đinđa, garderobe, suvenira, stolica za masažu pa do različitih kreativaca i izvođača. Zanimljivo za vidjeti u svakom slučaju, ali ako ne možete podnijeti preveliku gužvu, neće vam baš biti zabavno.

Budistički hram

Idući dan smo sami lunjali i istraživali grad uz pomoć Lonely planet vodiča (kupljen u Chiang Mai-u za 120 bahti što je malo manje od 3 eura!!!, kod nas bih ga platila 30-40 eura). Uživala sam lutati po uličicama ovog grada i samo upijati sve oko sebe. Sada kada razmišljam, sve mi se čini drugačije nego u ostatku Tajlanda. Klima je bolja, nije toliko vruće i zrak je lakši, hrana je začinjenija i ima manje zapadne hrane (pecivo sam bezuspješno tražila 3 dana, ali doduše ni u ostatku Tajlanda nisam bila veće sreće po tom pitanju), ljudi su nekako odmjereniji i ne opsjedaju te sa svakakvim ponudama, krajolik je ljepši, zeleniji i raznolikiji, a o bogatstvu kulture govori i činjenica da ima preko 300 hramova u gradu. Budizam ovdje nije samo religija nego i način života. Ispred svake kuće, zgrade ili institucije nalazi se tzv. "spirit house" koji izgleda kao mini replika hrama, a vjeruje se da štiti kuću od zlih duhova. Tu se svaki dan ostavlja voda, hrana, svijeće i mirisni štapići. Ne znam trebam li ovo ovako javno reći, ali ja sam prvo pomislila da su to kućice za ptice :D i još sam se mislila kako su kreativni jer su kućice u obliku hrama. U moju obranu: mini kućica, hrana, voda i jedna ptičica na prvoj koju sam vidjela. Što sam drugo mogla pomisliti???

Spirit house

Na svakom uglu se nalaze saloni za masažu i turističke agencije koje nude cijeli niz aktivnosti i izleta kako u samom gradu, tako i u široj okolici. Možete birati između trekinga kroz đunglu, raftinga, zip line-a, posjete slonovima i tigrovima, odlaska na farmu orhideja i leptira, posjeta plemenu dugih vratova, tečaja kuhanja ili masaže, pa čak i izleta do Golden Triangle-a, odnosno mjesta na kojem se spajaju Burma, Laos i Tajland. Toliko je aktivnosti da mi je bilo žao što nemamo više dana koje bismo mogli provesti tamo.

Koliko je masaža popularna svjedoči i činjenica da postoji centar u koji dovode zatvorenice kako bi masirale znatiželjne turiste. Radi se o onim ženama koje su osuđene za lakša djela, a centar im služi i kao izvor zarade i kao svojevrsna rehabilitacija.


Zadnji dan smo ostavili za cjelodnevnu turu s vodičem za kojeg sam saznala preko preporuke i s kojim sam dogovorila sve preko interneta još prije nego smo krenuli na Tajland.

Prvi dio ture se svodio na budizam, objašnjavanje osnovnih stvari i posjet hramovima. Naš Mr.O bio je i budistički svećenik jedno vrijeme tako da nismo mogli poželjeti boljeg učitelja. Odveo nas je u jedan neturistički hram van grada i detaljno nam objasnio glavne pojmove budizma, pokazao nam je hram i naučio nas kako se treba ponašati u njemu. Ispričao nam je i o svom iskustvu svećenika. Inače, budističke svećenike je lako prepoznati na ulici po specifičnim narančastim nošnjama koje nose.

Budistički svećenici

Nakon toga, slijedio je treking kroz džunglu do prekrasnog slapa pod kojim smo se i okupali. Iako na momente naporan, vrijedilo je vidjeti prirodu kakvu inaće nemaš prilike vidjeti. Zanimljivo je da smo na putu kroz džunglu sretali puno lokalaca, i muškaraca i žena, sa motikama i radnom opremom. Kada smo pitali što oni točno rade tu objašnjeno nam je da prave i popravljaju cjevovod kako bi vodu sa slapa doveli dolje do sela jer je počela suša sezona pa imaju manjak vode.

Slap u džungli

Na povratku smo vidjeli i to selo, odnosno nastambe u kojima žive. Uglavnom se radi o kućicama od bambusa i tek pokojoj metalnoj kontrukciji. Nevjerojatno je iskustvo vidjeti kako ljudi žive u kompletno drugačijim uvjetima od onih na koje si navikao.

Radnici na polju

Nakon kupanja pod slapovima i povratka kroz džunglu, bilo je vrijeme za ručak na farmi i na kraju, mogu slobodno reći, najbolji dio ovog cijelog putovanja, druženje sa slonovima.
Do tada nisam puno razmišljala o slonovima. Znala sam da su na Tajlandu to svete životinje i da ih ima puno. Tek tamo sam zapravo shvatila koliko su slonovi važan dio Tajlandske kulture. Smatraju ih domaćim životinjama, ali prije svega prijateljima.

Znak opreza jer slonovi prelaze cestu

Još prije putovanja sam istraživala ture i parkove sa slonovima i naišla sam na ogromnu ponudu, ali i jako različite stvari. Shvatila sam da ne želim ići gledati "cirkuske" slonove koji slikaju ili igraju nogomet. Ne želim da me slon "oduševljava" stvarima koje je naučio tako što je mučen. Želim da slon bude slon. Ovo je bio i glavni razlog zašto smo se odlučili baš za Mr. O-a. On ne radi klasičnu turu koju radi većina agencija, nego turu u kojoj imate priliku za kompletnu interakciju sa slonom, korak po korak. Bitna je stvar da se sve radi riječima i rukom. Nema nikakvih kuka, prisile ni ičega sličnog. Ako se slon ne želi družiti s tobom slobodan je odšetati (to se i dogodilo s prvim slonom, ali smo ga poslije izgleda ipak zainteresirali jer nam se u jednom momentu ponovo pridružio).

Ma Pei, 36 godina

Putem najprije stajemo kako bi kupili banane kojima ćemo hraniti slonove. Također, dobili smo papirić s naredbama na tajlandskom kako bi nas slon mogao razumijeti.
Prvi put kada se spustiš među tolike životinje, i onda jedan od njih nonšalantno krene prema tebi i dira te surlom po nozi, nije baš najugodniji osjećaj. Blagi napadaj panike je vrlo izgledan :D. Ipak, ubrzo trema nestaje i lagano se opuštam. Sve započinje hranjenjem bananama. Izgleda da je hrana najbolji mogući prvi kontakt jer se lako zbližavamo. Slijedi kupanje, koje slonovi naprosto obožavaju i stalno traže još. Bitan je kontakt očima i blizina. Zatim počinjemo s učenjem naredbi. Svaki slon ima svoje ime i prije naredbe koju mu zadajete potrebno je reći njegovo ime kako bi znao da se njemu obraćate (moj se zvao Mu Jo, i ne, to nije Mujo :D). Nakon svake naredbe koju ispuni potrebno je reći bravo (na tajlandskom,  Dee Dee), a najviše me oduševilo kako slon tada zamahne ušima kao pas što zamahne repom kad je sretan.


Nakon što ste se već dobro upoznali i prošli sve prve korake, slijedi penjanje na slona. Izgleda komplicirano, ali je zapravo jako jednostavno. On vas podigne svojom nogom i vi se samo odgurnete i prebacite preko njega. Bitno je naglasiti da ga jašete direktno na vratu, jer je vrat slona izuzetno snažan pa bez problema nosi vašu težinu na tom dijelu tijela. Sve one košare koje često vidite na slonovim leđima su veliko mučenje za ovu životinju. Leđa slona nisu toliko snažna, a sama košara teži preko 50kg. Jasno je što se događa kada su još i ljudi u košari.


Da bi vas slon slušao morate biti jasni i odriješiti, što sam naučila na teži način, jer je moj slon onako neopterećeno skrenuo u neko grmlje i nastavio svojim putem. I dok mi je vodič vikao "Lala polako it's ok" (ranije me pitao kako se kaže polako uz objašnjenje da će nam ta riječ dosta trebati), a muž mi se smijao i snimao moj unezvijereni izraz lica, ja sam u glavi već zamišljala najcrnji scenarij. Na kraju sam slonu trebala samo pokazati da mislim ozbiljno i onda se jednako tako nonšalantno, spretnošću nekog gimnastičara, okrenuo praktički u mjestu  i istim puteljkom vratio nazad. Spuštanje sa slona mi je možda i najdraži dio. Jednom naredbom slon namjesti svoju surlu kao tobogan i ti se samo odgurneš preko njegove glave i sklizneš s njega.

Nakon još jednog kupanja slonova i igre s „bebom“ slonom napuštamo ovu farmu mokri, prljavi i umorni, ali puni nevjerojatnih emocija i dojmova.

Planirate li posjet Tajlandu i želite li pravo iskustvo s ovim nevjerojatnim životinjama, savjetujem vam da se dobro raspitate gdje idete i da ne uzimate turističke ture za slonove koji izvode razno razne atrakcije. Niti je humano niti se osjećaj može mjeriti s ovakvom vrstom interakcije.

Chiang Mai, kao i cijela njegova šira okolica, me očarao i cijeli boravak tamo je ostavio i najjači dojam na mene. Predivan grad, predivni ljudi i predivna priroda. Iako u samom centru sve vrvi turistima i turističkim aranžmanima, nekako je uspio sačuvati dušu.

S obzirom da se ovaj post poprilično odužio, a tek smo na prvoj postaji ovog putovanja, odlučila sam cijelu priču o Tajlandu podijeliti u tri dijela. Idući dio će obuhvaćati Andamansku obalu, a u zadnjem dijelu ćete između ostalog moći dobiti i neke korisne informacije ako planirate posjet ovoj zemlji.

LARA

Broj komentara: 14

  1. Predivno! Vec sam odusevljena Tajlandom a tek smo na prvom dijelu putopisa. Pogotovo ovaj dio sa slonovima, izgleda kao potpuno jedinstveno i neopisivo iskustvo. Jedva cekam procitati ostatak.

    OdgovoriIzbriši
  2. Da ima vise ovakvih putopisa i hrane bila bi vam najvjerniji obozavatelj, a ovako sam samo vjerni :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Drago mi je da ti se sviđa. Slonovi su definitivno jedno posebno iskustvo i mislim da ne mogu dovoljno opisati koliko je to utjecalo na mene. Nesto sto se mora dozivjeti da bi se razumjelo. Citamo se onda ubrzo u novim nastavcima. :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Predivno :D uspjela sam se zaljubiti u Tajland..jedva čekam sljedeća dva dijela :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Bas mi je drago da sam uspjela prenijeti svoju zaljubljenost i na druge. Ubrzo ce i ostatak :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Ajme koje divote!!!I ja bi tamo!Obozavam ovakve putopise i jedva cekam ostala dva dijela:-)Slonovi su mi famozni,vjerujem da je to jedno neprocjenjivo iskustvo..

    OdgovoriIzbriši
  7. Meni su slonovi definitivno highlight putovanja. Takvo iskustvo nigdje drugdje ne bih mogla doživjeti.
    Nadam se da će ti se i ostatak svidjeti. Citamo se :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Zvuči kao predivno putovanje :D čekam ostale dijelove ^^
    Tajland mi je oduvijek bio na listi destinacija koje MORAM vidjeti, možda mi ovi postovi pomognu i da se konačno odvažim na to :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Meni je Tajland pružio puno više nego što sam mogla i zamisliti i drago mi je što sam prelomila baš za njega iako sam se dugo premišljala oko destinacije.
    Nadam se da će te postovi uvjeriti da je vrijeme za tu avanturu.
    Na kraju ću napisati i sve bitne informacije oko organizacije putovanja pa obavezno prati nastavke :)

    OdgovoriIzbriši
  10. Za svakog po nesto :) Ali i vjerni mi jako dobro zvuci, tako da samo nastavi :)

    OdgovoriIzbriši
  11. Skoro sam se rasplakala! Ova priča o slonovima zvuči apsolutno prekrasno, i ako sam nekad razmišljala posjetiti Tajland, sad sam sigurna da to želim! Jedva čekam pt. 2.

    OdgovoriIzbriši
  12. Nemaš pojma kako mi je drago što sam uspjela pretočiti svoje emocije u tekst i prenijeti ih na vas.
    Podupirem posjet Tajlandu :)
    Čitamo se ubrzo u drugom dijelu :)

    OdgovoriIzbriši
  13. Jedva cekam da odem,duze vreme prizeljkujem ovu destinaciju,jahanje slonova je pod obavezno!.. mnogo su slatki:)

    https://mycosmosoul.wordpress.com

    OdgovoriIzbriši
  14. Mislim da su slonovi nezaobilazni na ovom putovanju. Meni definitivno doživljaj ne bi bio isti bez njih. Ako ti bude trebala kakva preporuka slobodno se javi :)

    OdgovoriIzbriši

© POWDER LOUDER • Theme by Maira G.