SLIDER

[PUTOPIS] Tajland mojim očima - 3. dio

Nakon Lante s kojom sam se teškom mukom rastala, bilo je vrijeme za iduću postaju, ujedno i zadnju na ovom putovanju, glavni grad, Bangkok.

Ja zapravo, prije ovog puta, nisam imala apsolutno nikakva očekivanja. Nikad nisam bila u Aziji i otišla sam otvorenog uma i spremna na upoznavanje jedne kompletno drugačije kulture.
Za Bangkok i okolicu sam predvidjela 3 puna dana, ali kako nam je let do Bangkoka bio odgođen pa smo išli ranijim avionom, tako smo imali još cijelo jedno popodne više tamo. S obzirom da sam otišla bez ikakvih očekivanja, ne mogu reći da me grad razočarao, ali me nije ni oduševio. U najboljem slučaju, ostavio me kompletno ravnodušnom. Ne znam točno zašto, možda je kombinacija ogromne gužve i velike vrućine utjecala na moj dojam, ali grad me niti malo nije potaknuo na istraživanje, niti me ičim zainteresirao. Ne zanimaju me samo turističke atrakcije, volim osjetiti srce grada. I kao što sam na Lanti osjetila ono nešto, tako u Bangkoku nisam osjetila nšta.

Inače volim velike gradove, volim njihovu dinamiku, užurbanost i različitost. Volim hodati ulicama i upijati ritam velikog grada, osjećati se živo. U London bih se sutra preselila, Istanbul me opčinio i nedostajalo mi je dana tamo, a Bangkok... Bangkok sam vidjela i to je to.


Bangkok je grad od nekih 10 milijuna stanovnika. Grad velikih kontrasta, mješavine novog i starog, luksuza i bijede. Spoj nespojivog, velebni šoping centri i povijesni hramovi, visoki neboderi i limene kućice. Puno ime Bangkoka ušlo je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduže ime jednog grada. U skraćenoj verziji ime mu je Krung Thep što znači Grad anđela.

Smještaj sam rezervirala u samom centru, uz Chao Praya rijeku, i na par minuta hoda od glavne ulice Khao San. To se pokazalo kao idealna lokacija jer smo do većine atrakcija mogli dopješačiti, a iz smještaja smo izbijali direktno na uličicu punu restorana i uličnih štandova.

"Rama IX" most

Prvo popodne smo lutali bez plana, obišli smo okolne uličice i dospjeli do Khao San-a. Khao San Road je poznat kao backpackerski raj, mjesto gdje se skupljaju rijeke mladih ljudi u potrazi za zabavom, hranom i jeftinim smještajem. Sve vrvi od blještavih reklama, suvenira, štandova s hranom i prodavača koji vam nude sve, od masaže preko odijela po mjeri pa do thai boxa.

Khao San Road

Ubrzo smo sjeli u famozni Tuk Tuk i krenuli u obilazak nekih daljih atrakcija. U svakom smještaju će vas dočekati upozorenje da izbjegavate Tuk Tuk mafiju i ne nasjedate na njihove fore, ali nama nije vrag dao mira (a ni oni jer su nas opsjedali na svakom koraku) pa smo krenuli u avanturu s njima. Za taj dan ionako nismo imali ništa u planu. Ponude vam da vas za 20 bahti odvezu na više lokacija gdje možete biti koliko hoćete, oni vas čekaju svo to vrijeme i na kraju vas vrate nazad. U teoriji. U praksi vam to izgleda drugačije. Odvezu vas do lokacije broj 1, hram, pazar i raznorazna događanja na otvorenom sve u jednom. Zanimljivo za vidjeti. Krećemo dalje, a klinac koji nas vozi kaže da bi nas samo odvezao do jedne tvornice da pogledamo nešto bez obaveza i idemo dalje. To nam je ionako usput, kaže on. Ok, čitala sam da to rade i zapravo im se tako isplati vožnja jer dobiju kupon za gorivo za svakog koga dovedu. Odemo do tvornice odjela, ulazimo, napravimo krug i izlazimo. Idemo dalje do drugog hrama. Obiđemo ga brzo i krećemo dalje. Kaže klinac da opet stajemo do neke tvornice, muž sad već ludi, jer valjda ništa ne mrzi više od šopinga, a pogotovo nametnug, i to čak ni od strane svoje žene nego nekog tuk tuk klinca. Ja smirujem, mali objašnjava da mu treba drugi kupon, meni ga žao. Već mu mislim na kraju dati 100 bahti, a ne 20. Odlazimo do tvornice, pravimo krug, izlazimo i idemo na zadnju lokaciju, hram Golden Mount. Mali nas iskrca, a mi se penjemo gore. S obzirom da je to zdanje poprilično impresivno, nalazi se na brdu pa se potrebno i popeti, a s vrha puca prekrasan pogled na grad,  zadržali smo se neko vrijeme. Spustimo se dolje, a našeg tuk tuk klinca nigdje. Vrtimo se onuda, gledamo jesmo izašli na dobru stranu, provjeravamo, ali njega nema. Klinac dobio svoje kupone i otišao. Stojim tamo i ne znam jesam li veća budala ja, koja ga je branila i iz žaljenja šetala po tvornicama odijela ili on, s obzirom da nije ni svjestan da je ostavio 100 bahti koje bih mu ja dobrotvorka dala umjesto dogovorenih 20 :D.
Uglavnom, nije neka drama, jer zaustaviš drugi tuk tuk, dogovoriš s njim DIREKTNU vožnju, bez tvornica, i vratiš se gdje hoćeš. Nije mi žao ni što smo pristali na to, jer smo se provozali po gradu i vidjeli grad i iz te perspektive, te smo bili na mjestima na koja inače ne bi otišli. Više sam ostala šokirana i razočarana jer sam se do tada toliko navikla na poštenje i dobrotu tih ljudi pa sam mislila da je nemoguće da te netko zezne. Za Bangkok ipak vrijede neka druga pravila nego u ostatku Tajlanda.

Tuk tuk

Drugi dan smo krenuli u obilazak. Rutu smo prekopirali iz vodiča i lako smo se snašli. U jedno jutro smo obišli sve što je bilo predviđeno, Grand Palace, Wat Phra Kaew ili Smragdni Buda, Lak Meuang, Wat Pho, Wat Arun, sveučiliste, biblioteku, rijeku i šetnicu uz rijeku prepunu mjesta s tajlandskom hranom i Amulet market, odnosno market amajlija.

Wat Arun mi je najimpozantnija građevina, možda zato što je toliko drugačiji od ostalih. Poznat i kao Hram zore, ime je dobio po indijskom bogu zore Arunu. Sastoji se od jednog središnjeg tornja i četiri manja, raspoređena oko glavnog. Ono što prvo primjećujem je šarenilo boja, ali ne kič na koji sam navikla na Tajlandu, nego lijepe, skladne boje. Hram je prekriven raznim mozaicima i figurama vojnika i životinja. Strme stepenice vode skroz do vrha tornja s kojeg se pruža lijep pogled na rijeku i grad. Do ovog hrama se inače dolazi brodom jer se nalazi s druge strane rijeke.

Wat Arun

Chao Praya ili Rijeka kraljeva je glavna tajlandska rijeka (duga je 372 km), žila kucavica zemlje i rijeka s nevjerojatno gustim prometom koja dijeli Bangkok na dva dijela. Rijeka je puna kanala i prolaza koji se isprepliću kroz grad pa se često naziva i Venecijom istoka.

Rijeka Chao Praya

Jedini dojam koji sam ponijela iz kompleksa Kraljevske palače, odnosno “Grand Palace“ je: milijarde kineza gdje god da se okreneš. Samo sam htjela što prije pobjeći od tamo. Inače, za ovaj kompleks vrijede specifična pravila oblačenja. Obavezni su barem kratki rukavi, ako imate majicu bez rukava ili majicu “na špaline“ (ja stvarno ne znam kako se ovo kaže u drugim krajevima lijepe naše) nećete moći ući čak ni ako prekrijete ramena maramom. Također, i noge moraju biti prekrivene do ispod koljena. Ništa strašno ni ako dođete neprikladno obučeni jer ispred kompleksa postoji cijeli niz štandova koji prodaju jeftine hače, majice i haljine, ali bolje je izbjeći vraćanje kroz onoliku gužvu.

Grand Palace

Tajland je ustavna monarhija, a Tajlanđani naprosto obožavaju svog kralja Rama IX.. Slike kralja vise svugdje, na svakih 10 metara ćete naići na njega, a često će mu se pridružiti i kraljica. Na Tajlandu se on doživljava kao božanstvo, a za uvrede kralja ili monarhije izriču se i kazne zatvora. Jedna on najvećih svečanosti priprema se svake godine u prosincu upravo povodom kraljevog rođendana.

Ulica u Bangkoku -  u pozadini se vidi kraljeva slika u masivnom pozlaćenom okviru

Ostatak dana smo proveli švrljajući po gradu. Nigdje nisam vidjela toliko ulične hrane kao u Bangkoku. Sve je puno štandova na kojima možete pronaći sve što želite ili ne želite, od cijelih pečenih kokoši pa do pečenih žohara i crva. Pa tko što voli. :D Tajlandska hrana je izrazito ljuta, začinjena i vruća. Kažu da ta kombinacija najbolje ubija bakterije. A njima na Tajlandu itekako treba ubijanje bakterija. Većina jela im je jušna ili s rižom, ili kombinacija i jednog i drugog. Meni sva prezačinjena hrana teško pada na želudac pa nisam skoro uopće eksperimentirala, nego sam jela provjerene stvari, rižu i piletinu. I Roti palačinke naravno.

Žohari, crvi, skakavci i ostale delicije

Idući dan smo uzeli turu koja je obuhvaćala Floating market, most na rijeci Kwai i ratni muzej JEATH.
Prvotni plan je bio da odemo u Ayutthayu, ali je bilo toliko vruće i sparno, da ja stvarno nisam mogla zamisliti obilazak ruševina u tim uvjetima.
Jasno mi je da floating market nema veze s njihovom tradicionalnom plutajućom tržnicom. Sve je napravljeno i predviđeno za turiste. Brodići, brdo štandova sa suvenirima, robom i hranom i cjenkanje do besvijesti. Svejedno, bilo mi je zanimljivo provozati se kanalima i vidjeti i kućice na rijeci u kojima žive ovi ljudi.

Floating market

Most na rijeci Kwai je čuveni most kojeg su u Drugom svjetskom ratu gradili zarobljenici, a bio je dio pruge koja je spajala Burmu i Tajland. Zbog teških uvjeta u kojima su se nalazili, pri gradnji je umrlo oko 100.000 ljudi. Most je 1945. bombardiran, a obnovljen je nakon rata. Postao je popularan zapravo tek nakon što je snimljen film po istoimenom romanu.

Most na rijeci Kwai

U neposrednoj blizini mosta nalazi se i muzej sa eksponatima iz rata. Recimo samo da su ulice Bangkoka čišće od navedenog muzeja. Toliki su slojevi prašine i prljavštine svuda da je nekad teško kroz staklo razabrati o čemu se uopće radi. Muzej zapravo više liči na napuštenu zgradu koja je spremna za rušenje. Jedina pozitivna stvar je što je s terase tog zdanja prekrasan pogled na most.

Pogled na most

Treći dan u Bangkoku idemo do Siam-a, moderne četvrti pune šoping centara. Odlučili smo okušati sreću vožnjom u njihovim autobusima. Nakon što smo se 20 minuta vrzmali po cesti (google maps nam je izbacio nepostojeću liniju) i pokušavali saznati koji bus nam treba (engleski jezik tamo ne postoji), napokon nailazimo na turistički ured gdje dobijamo mapu i upute.

Tajlandski autobusi su poseban doživljaj, prastari crveni, žuti ili zeleni, svi sa podignutim prozorima koji se ne mogu spustiti, drvenim podovima i starim sjedalima. Mi smo valjda jedini turisti u autobusu, vožnja traje nekih pola sata, a kondukterka se šeta gore dolje i naplaćuje karte na prastaroj ručnoj mašini. Karta je 7 bahti. Što više odmičemo pitamo se kako ćemo prepoznati gdje silazimo, ali nismo trebali brinuti jer su nas lokalci sami potapšali po ramenu i upozorili nas da je iduća stanica MBK.

Autobus u Bangkoku 

MBK je njiihova verzija šoping centra. Ogromno zdanje puno malih dućana i štandova sa 99% kopija i pokojim originalom. Na jednom katu tako možete naći carstvo jeftine odjeće, na drugom suvenire, na trećem tehniku, itd. Hoćete najnoviji ajfon? Nema problema, možete ga pronaći i za 50 eura. :D Ako ste više za kozmetiku , mogla bi vam se svidjeti UD Naked 7 paleta. Uglavnom, opet jedan veliki kaos.

MBK centar

U blizini se nalazi i cijeli niz ogromnih i luksuznih zapadnjačkih šoping centara i poslovnih zgrada. Na momente mi se čini kao da više nisam u istom gradu. U ovom dijelu grada prometuje i popularni Skytrain. Sve je skroz drugačije od dijela u kojem smo smješteni.

Zadnju večer u Bangkoku završavamo kao i svaku, u jednom od barova oko Khao San-a. Ne mogu reći da mi je bilo loše u Bangkoku, nikad mi neće biti žao što sam ga vidjela (bilo bi suludo doći na Tajland a ne vidjeti Bangkok), ali jednostavno je izostao taj neki “vau“ efekt i povezanost s gradom. Koliko god bi se voljela vratiti na sjever i na Lantu, toliko bi komodno mogla izbjeći Bangkok.

Ulična igraonica za djecu

Dugo sam se premišljala oko destinacije, nisam bila sigurna što očekivati od Tajlanda jer je većina toga što sam čula o ovoj zemlji, prije nego što sam se odlučila za nju, bila povezana sa seks turizmom. Došavši tamo ubrzo sam shvatila da je Tajland miljama više od tog epiteta.

Tajland je prije svega zemlja nevjerojatnih ljudi, ljudi koji će vas osvojiti svojom jednostavnošću i iskrenim osmijehom, zemlja je to prekrasne prirode, bujne vegetacije i kristalnog mora, zemlja bogate povijesti i velebnih hramova, šarenila i pozitive, zemlja dobrih divova - slonova, zemlja koja poštuje sve različitosti, zemlja velikih kontradiktornosti i spoja nespojivog. Odlučite li se posjetiti ovu zemlju budite sigurni da ćete otići bogatiji za jedno nevjerojatno iskustvo. Ja sigurno jesam.

Korisne informacije ako planirate put na Tajland

  • Ja sam na Tajland išla u osobnom aranžmanu. Išli smo krajem veljače pa do prve polovine ožujka. Agencije su tada nudile aranžmane koji su bili 400-500 eura skuplji od onoga koliko je nas izašlo i to po osobi. Kada tu dodate dvije osobe, jasno je da se ne radi o zanemarivom iznosu.

  • Letjeli smo iz Beograda preko Moskve, Aeroflotom, let je trajao nekih 13-14 sati. Kartu sam kupila dva mjeseca ranije.

  • Idealno vrijeme za kupiti kartu je par mjeseci prije planiranog putovanja jer su tada najpovoljnije. Najlakše vam je na aplikaciji Skyscanner namjestiti da vam stižu obavijesti kada se cijena promijeni, tako najbolje imate uvid u to kako se kreću cijene.

  • Najbolje vrijeme za posjet Tajlandu je od 11. do 3. mjeseca. Tada je kod njih najbolja sezona, temperature su ugodne i nema kiše. Od sredine ožujka do svibnja je suša sezona, temperature su i do 40 stupnjeva, a od lipnja pa do kraja listopada je kišna sezona.

  • Za Tajland vam je potrebna viza koju možete dobiti u konzulatu u Zagrebu (možete dokumente i poslati poštom ili preko nekoga ako vam Zagreb nije usput), sve je samo formalnost i gotova je odmah. Turistička viza za jedan ulazak u zemlju je 35 eura, a ako planirate više ulazaka u zemlju biti će vam potrebna tranzitna viza koja je skuplja. Sve informacije imate na sajtu ambasade. Ako ste iz Srbije, vize također radite u Zagrebu, u Beogradu ima više agencija koje nude usluge odlaska po vizu i za to vam naplate dodatnih 10 eura.

  • Cijene povratnih avionskih karata variraju od 350 eura (uglavnom u kišnoj sezoni), pa do 700 eura u špici sezone. Po meni je u špici sezone dobra cijena karte oko 500 eura, a sve više je možda previše.

  • Dobra stvar je što je karta do tamo najskuplja stvar za koju ćete morati izdvojiti novac. Sve ostalo je poprilično jeftino. 15 noćenja na 4 različite lokacije nas je izašlo 150 eura po osobi (hosteli, guesthouse-i, apartmani i bungalovi, čisto i uredno, ništa previše fancy).

  • Iako smještaj možete naći i na licu mjesta, meni je draže doći već na gotovo i ne razmišljati o smještaju pa sam sve rezervirala preko bookinga. Sve plaćate prilikom dolaska, isključivo u bahtima.

  • Po Tajlandu se izuzetno lako kretati, imate avione, autobuse, vlakove i trajekte. Mi smo promijenili 3 aviona unutar Tajlanda (nismo htjeli gubiti previše vremena na prijevoz a neke lokacije su poprilično udaljene), a sve zajedno su nas ta tri aviona došla 140 eura po osobi. Kod rezerviranja ovih aviona potrebno je što prije to napraviti jer cijene karata skaču.

  • Valuta je baht, 100 bahti je 2.5 eura. Mjenjačnica ima svugdje, prihvaćaju i dolare i eure. Vodite računa da je za 50 ili 100 dolara bolji tečaj nego ako mijenjate 20 recimo.

  • Cjenkanje sam već spomenula, uvijek i svugdje.

  • Vozite li se taksijem, pazite da taksist upali taksimetar jer nevoljko to rade, a lako moguće da vas neće htjeti ni voziti ako to zatražite. Najbolje vam je u smještaju pitati kolika je otprilike cijena do određene lokacije pa se po tome ravnate.

  • Voda na Tajlandu nije za piće tako da je obavezno kupovanje flaširane vode, a preporuča se izbjegavati i led. Pazite i kod prirodnih sokova i sladoleda kod uličnih prodavača. Česta su trovanja hranom kod turista pa je potrebno paziti što i gdje jedete, pogotovo ako imate osjetljiv želudac.

  • Cijena obroka za dvije osobe u restoranu je oko 200-300 bahti, s uključenim pićem. Ulična hrana je još i jeftinija. Lokalna hrana je jeftinija od zapadnjačke.

  • 7eleven, dućane koji rade svaki dan 24 sata, i apoteke imate gdje god se okrenete.

  • U zatvorenim prostorima, avionima i kombijima za izlete je klima okrenuta na najjače tako da imajte sa sobom duge rukave ako se ne želite smrznuti.

  • Izlete nemojte uzimati preko interneta jer puno bolje možete proći na licu mjesta cjenkajući se (uvijek obiđite više agencija da vidite tko što nudi, to nije teško jer ih se u krugu od 10 metara nalaze bar 3).

  • Cijene jednodnevnih izleta se kreću otprilike od 10-30 eura po osobi (most na rijeci Kwai + floating market tura nas je izašla 400 bahti (10 eura) po osobi; 4 islands tura nas je izašla 600 bahti (15 eura) po osobi sa uključenim ulaskom u NP;  Ayutthaya znam da je bila 500-600 bahti, Koh Rok je bio mislim oko 30 eura...). Svugdje je uključen i ručak, a na otocima smo dobivali i piće. Ovo su sve cijene sa cjenkanjem naravno.

Zanimljivosti

  • Nezaposlenost na Tajlandu iznosi nevjerojatnih 0,8%

  • Tajland, za razliku od ostalih zemalja Jugoistočne Azije, nikad nije bio ničija kolonija.

  • Budizam je državna religija (95% Tajlanđana su budisti, 4% muslimani).

  • Zakonom je zabranjeno kupiti statuu ili sliku Bude i iznijeti je iz Tajlanda. Zabrana čak stoji i na imigracijskom šalteru na aerodromu.

  • Politička situacija na Tajlandu je zapravo jako nestabilna. Česte su smjene vlasti i državni udari (mislim da su i trenutno na vlasti upravo vojne hunte), ali ovo nikako ne utječe na svakodnevni život. Jako je sigurno i većina turista nije ni upoznata s tom činjenicom.

  • Kralj Rama IX. je najdugovječniji čelnik jedne države u svijetu (na prijestolje je stupio 1946. godine).

Prije svega, hvala što ste stigli do kraja ovolikog teksta :). Nadam se da su vam se svidjeli postovi ovog tipa i da sam vam uspjela prenijeti bar dio mojih dojmova. Planirate li posjet Tajlandu i imate li bilo kakva dodatna pitanja ili vam trebaju preporuke slobodno se javite.

Ukoliko ste propustili prva dva dijela ovog putopisa, možete ih pronaći ovdje i ovdje.

LARA

4 komentara

  1. Super super.. jako korisno. A majica na spaline..hmmmm ubit cu te sad razmisljam kako se to kaze na "hrvatski" i nista mi ne pada na pamet...aaaaa pisuci sam se sitila... na bretele :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Nisam sigurna ni da je to knjizevno, zapravo sam planirala naci neki knjizevni izraz ali sam zaboravila pa je to na kraju ostalo ovako :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Fantasticni tekstovi, divne slike, imas dara za putopise i jako si lijepo sve docarala u kombinaciji sa korisnim/zanimljivim informacijama, Svakako bih zeljela posjetiti Tajland, iako mi nije u nekih top 5 zemalja :)
    Hvala ti i molim te pisi puno cesce takve vrste postova, makar bili dvodnevni izleti u susjednu zemlju :D

    OdgovoriIzbriši
  4. Hvala tebi puno na podrši i lijepim riječima. Nikad nisam pisala putopise pa sam bila skeptična kako će to sve izgledati, ali sada kada ovo čitam srce mi je puno.
    Svakako ću se potruditi pisati češće postove ovog tipa :)

    OdgovoriIzbriši

© POWDER LOUDER • Theme by Maira G.